Tri majmuna i uplatnica

Ova šašava koronavirus pandemija rezultirala je i četvrtim tekstom u mjesecu ožujku 2020., radujte se narodi!

Čovjek u izolaciji stvarno dobije ekstra vremena i počne se svačim bavit. Ja sam tako počela proučavati neke moderne gurue u nadi da ću si pronaći dugotrajan izvor zabave. I pronašla sam bunar bez dna!

Kao netko tko je izučio dosta istočnjačkih učenija, ne mogu lagat i reć da dio ukupnih guru naklapanja ne drži vodu. Ameri su si to pojednostavili u "When life gives you lemons, make a lemonade." Meni je na neki lud način lijepo gledati kako je netko bio dovoljno sposoban da od te izreke napravi priču koja se može izvrtit na bezbroj načina, tako da nikad kraja nema, i da ju proda. Za masne pare proda. Bude mi jednostavno žao da se nisam prva sjetila.

Ono što me boli je što se danas za velik novac prodaje jeftina priča. Pa između svega ostalog kaže da:

1) Ako problem ne nazoveš problemom, onda nije problem;
2) Izolacija nam čini dobro jer se nećemo nalazit i pričat o problemima.

To dvoje mi je posebno zastrugalo oči baš zato što se većina svijeta upravo sada nalazi u izolaciji ili karanteni, i to je već samo po sebi PROBLEM iz kojeg slijedi hrpa drugih problema. Nije kikiriki, nije kukuruz, nije šargarepa (jesam, rekla sam to na srpskom jer zvuči bolje), nego je PROBLEM, i nazovi ga pravim imenom. Sve drugo su ova tri majmuna:

Nemoj bit majmun samo zato što su ti neki pametnjakovići rekli da budeš. Inače je evolucija džaba napravila svoje, a koronu onda stvarno možemo isto tako pustit da napravi svoje.

Ako ti neki pametnjaković kaže da dokle god nešto ne imenuješ problemom, to nije problem - tu nešto smrdi, jel'da? Ja nisam vidjela da su ikome uplatnice za struju prestale bit uplatnice samo zato što se pravio da to nisu uplatnice. Mi smo sad usred problema i praviti se da on ne postoji je isto kao i pravit se da ne postoje uplatnice za struju. Ja sam sigurna da postoje ljudi koji se prave da tih uplatnica nema, ali Pernar nije dovoljan da ovrha magično nestane.

Ima ovih nekih starijih Indijaca koji su masne pare zaradili na pametovanju očajnim ljudima, ali znaš šta? Nije mi žao. Jer priča koju su prodali je dobra. Čvrsta. Pomaže. Koristi u svakodnevici. Potiče da radiš na sebi. Nisam od njih čula da je najbolje zaželit želju i pravit se da se ona ostvaruje. Od njih sam čula da je najbolje pustit život da teče kamo je naumio i pratit ga gdje god da ide. To znači ne žmirit pred problemima i uplatnicama, nego živjet zajedno s problemima i uplatnicama. 

Slučajno sam nabasala i na neku pakistansku gospoju u kolicima koja drži govore. Gospoja nije imala lijep život. Imala je u mladosti grdu saobraćajku, ostala potrgana zauvijek, neplodna, ostavljena (od muža koji je saobraćajku skrivio, mind you). Nije dobro, i tko ti proda priču da je to dobro, čini te majmunom, dakle ne budi majmun. Sama gospoja veli da nije dobro, da je plakala i vikala na život šta joj je to dao kad je ona htjela nešto drugo. Ali onda je skužila da nema druge nego s tim živjet najbolje kako zna i napravila si je tu poslovičnu limunadu od životnih limuna. Usvojila je ostavljenog bebača, zaradila je poprilično para na inspirativnim govorima. Sigurno bi radije sve to mijenjala za noge, ali ne može pa je uzela najbolje iz ponude. Kaže da je OK što je život težak jer ako tako odlučiš, to te oblikuje u boljeg čovjeka. I zahvalna je na svom teškom životu jer zna da bez njega ne bi bila pametna kao što je sad.

Sklona sam se složit s tim Pakistancima i Indijcima. Mi smo, recimo, s tom koronom i potresom u Zagrebu dobili hrpu limuna. Ne pečenu janjetinu, nego tonu kiselih limuna. A učenje kaže: 

Nemoj se pretvarat da si dobio pečenu janjetinu, nego napravi tu limunadu i ne budi majmun. (Rđava domaćica)