subota, 21. ožujka 2020.

Mali čovjek, droga, luk i rakija

Ovo je treći put u mjesec dana da piskaram po internetima, što znači da je drek udario u ventilator.

U jeku epidemije koronavirusa možemo samo sjedit i čekat totalni lockdown kroz koji dan. A onda ću se tek natrkeljat svačega!

Naime, stožer civilne zaštite ne traži od ljudi da budu doma zato što ti uhljebnički birokrati koje plaćamo da džabalebare ne znaju šta bi sa sobom. Stožer civilne zaštite to traži jer se koronavirusom može zarazit netko za koga će to bit fatalno. Mislim da smo svi skupa svjesni, zajedno sa stožerom, da naše zdravstvo ne može hendlat toliko bolesnih Hrvata koliko bi ih moglo bit. I zato bi Hrvati trebali ostat doma, jer ako ima zaraze, onda ona ostaje u četiri zida, baš onako kako želite da pederi ostanu.

Ja ću iskreno reć da još uvijek ne kužim u potpunosti dramatičnost te korone. Svi simptomi su klasična sezonska viroza; zbog jedne takve sam prije dvije godine završila na hitnoj, udahnula malo kisika i poslana doma. Imam ja tu nešto alergijske astme, ali pluća su mi trenutno u top formi i uopće se ne bojim koliko bih trebala. Ne da mi se ležat i ništa ne radit, ali ej - ne dao bog većeg zla od dva tjedna Netflixa i HBO-a.

Ono što kužim je da ja možda već tjednima nosim taj virus u sebi, a da nemam pojma jer nisam bolesna. Ako je tako, neću nikad saznat, ali ću ga prenosit dalje i s mene može prijeći na nekoga kome neće značit dva tjedna Netflixa i HBO-a, nego priključenje na respirator ili smrt ako respiratora nema dovoljno (a nema). Tih ljudi oko nas ima: teških astmatičara, bronhitičara, alergičara, ljudi s kroničnim i autoimunim bolestima, ljudi kojima je imunitet u banani jer se opravljaju od raka, starih ljudi koji su i bez toga u banani... Ja ne želim bit ni potencijalno odgovorna za zlo koje bi te ljude moglo zadesit samo zato što smo se grebali za isti toaletni papir od lavande. Ako ne želiš ni ti, onda ne bi bilo loše da ostaneš doma, a kad moraš u dućan, zaobiđi toaletne papire.

Ja sam uglavnom doma pa nemam pojma, ali vele mi da su ljudi koji se muvaju okolo stekli dojam da su dobili mjesec dana kolektivnog godišnjeg. To mi je top kad se sjetim da je dio tih ljudi dobio pedalu, a da ne ni znaju je li privremena ili trajna. Količina nebrige za sve je tolika da bih i ja malo te droge ako ima.

Druga vrsta pošteno izdrogiranih - jer ja drugog objašnjenja nemam - je ona vrsta koja je službeno dobila izolaciju s razlogom i nadzorom, a nonšalantno izlazi iz kuće, malo među ekipu. Džaba se urla da ne moraš kihat i kašljat da bi bio zarazan. Čini mi se da će se džaba i po džepu opaljivat jer ti je to ko da imaš posla s tinejdžerom koji kad dobije kaznu zasere još malo iz inata. Čisto da te izazove i provjeri ako će stvarno dobit još mjesec dana kazne.

Ja ne kužim dramu, ali slušam ljude koji su se školovali da je kuže. Za dvije godine ovo će biti još jedna sezonska viroza, ali ti školovani ljudi vele da zasad nije i da ostanemo doma dok ne prođe. Što mi više budemo doma, to će prije proć. Stavili su u rizik profit i pare u cijelom svijetu, strmopizdili su burzu, sve su uprskali samo da očuvaju kolektivno zdravlje. Ali ne, mali čovjek zna bolje! Mali čovjek zna da je sve to masonska urota protiv koje se ide lukom i rakijom.

I zbog tog malog, tupog čovjeka, zazivam totalni lockdown čim prije, da ova agonija čim prije završi. Samo, please, njega ostavite s vanjske strane vrata.


Nema komentara:

Objavi komentar

It Takes Two to Tango

Tko o čemu, ja o medicinski potpomognutoj oplodnji! Šta ću, puno mi znači. Toliko mi je važna da sam zanemarila sve drugo. A najvolim se upl...