nedjelja, 16. prosinca 2018.

Star Wars: The Influencer Saga

Tjedan dana nakon Nedjelje u 2, još uvijek hejtamo influensere. Stanković nam je mučki i đubretarski ubacio tu temu, te ljude (djecu?!), pošemerio svakodnevicu i natjerao nas da im svima poželimo zalijepit dvi triske kad već njihovi roditelji nisu.

I meni se činilo da pod grupom maloljetnih mlatimudana, s njihovim glupim pričama o sebi, punim zamahom kročimo prema Idiokraciji. Ko da nije dosta što odrasli mlatimudani jedu najgluplje moguće sadržaje za doručak, ručak i večeru, ovi mali uza sve to jedu još i Tide Pod za desert.

Nisam nikad pogledala nijedan njihov video jer već unaprijed znam da ga neću kužit - ne zato što među nama postoji age gap, nego zato što su oni blentava djeca, a ja sam završila fakultete. Fakultet.

E, ali sam pogledala taj nesretni Nedjeljom u 2 da ga mogu hejtat. Crnom dušom hejtat. Bio je i prilog s dvije djevojčice koje samo žele da im je sadržaj zabavan i da nije dosadan. Slabo mi je došlo. Prva misao bila mi je da ne znam tko će zarađivat za naše penzije i uzdržavanje ove generacije od koje nikad ništa.

A onda sam se sjetila da je moj glavni sadržaj u njihovim godinama bio "Star Wars: The Phantom Menace"...


I ne samo da sam popila tupave dijaloge i pojela šarene eksplozije ko votku i ecstasy, nego je moja reakcija na realnost bila točno kao da sam popila votku i pojela ecstasy. U to vrijeme mi je umrla pranona (prabaka za kontinentalce), a ja sam njen sprovod provela potpuno iskopčanog mozga. Svi su plakali i davali saučešće, a ja sam se morala koncentrirat da se ne smijuljim dok mi se u glavi vrte scene iz filma.

S obzirom da sam ipak izrasla u osobu ukopčanog mozga, odlučila sam bit razumna i hejtat samo polovično.

Ne, ne kužim ovu djecu i njihove interese. Ali ne kuže ni moji starci moje interese - dan danas misle da bezglavo ostavljam plaću u kinu i parfumerijama.

Moja mama je dobivala po nosu da sluša buku (Bijelo dugme i Queen - ne znam kako, majkemi). Ja sam dobivala po nosu da slušam deračinu (System of a Down - isto ne znam kako, majkemi).

Ova djeca dobivaju po nosu jer previše vise po Youtubeu, ali za razliku od nas, većinu video i glazbenog sadržaja prate sa slušalicama u ušima, što znači da ne teroriziraju susjede "Chop Sueyem" u 11 navečer. Ima iznimki po busevima, al okej, rekoh da ću hejtat polovično.

Što se tiče njihovih uzora koje je Stanković srdačno ugostio, sada kad sam ohladila glavu, odlučila sam i njih hejtat polovično. Ne želim hejtat, ali od najgoreg do najboljeg idu ovako:

4) Petra Dimić
Nisam razumjela čime se gospođica bavi osim prezentiranjem svoje ljepote. Nisam ubrala kako razmišlja o tome što radi, o sebi (osim u superlativima), ni o drugima (osim kao sredstvu za pobiranje lajkova). Skužila sam da ne očekuje da će je netko uspjeti svrgnuti s lajk-trona. Skužila sam da ništa ne radi sama nego ima svoj "tim" koji sve radi za nju. Tako da realno ne znam šta ona točno radi osim biva lijepa pred kamerama, i tu i tamo spomene kako ne bi trebalo biti nasilja. Čekala sam da u jednom trenu izusti "i mir u svijetu". Nije se desilo 😢
Ne mislim da bi ona ikome trebala biti uzor dok u svoj flash ne ubaci substance.

3) Filip Dejanović (The Sikrt)
Otprilike sam shvatila čime se momak bavi. Ne razumijem zašto bi to netko gledao, ali ja i meni slični nismo ciljana publika pa nije ni bitno. Momak nije bogznašto elokventan i ne znam zašto se hvatao pisanja knjige, ali jasno je da su snimanje, editiranje, montaža, režija - nešto što mu zbilja ide. Osobno volim ljude čije rečenice klize glatko kao vino i ne razumijem se s ljudima koji nabadaju riječi kao ćevape, ali ej - de gustibus. Činjenica je da je momak sve naučio raditi sam, da i dalje uči nove stvari o izradi video materijala, i neka mu je u tom smislu sa srećom. Možda pred sobom imamo budućeg redatelja hrvatskih filmova s kojim se neću htjet svađat, a taj stvarno ne mora biti blagoglagoljiv.

2) Sanja Mijac
Ova gospoja je u biti mojih godina i ima kulinarski blog. Sve ju kužim, imala je identične kulinarske probleme kao i ja kad sam počinjala kuhat (favorit nam je objema riječ "odoka"). Fina, staložena, skromna, suvisle rečenice. Mislim da nju ne hejtaju ni stariji ljudi, osim možda žena koje ne kuže zašto bi se "odoka" trebalo izrazit u gramima. Ali glavni razlog zašto ju ne hejtam je taj što ima SADRŽAJ. Ne ide okolo predstavljajući samu sebe ko boginju na zemlji, samo ljudima pomaže da ne ostanu gladni pored skuhanog ručka. Meni dovoljno.

1) Nika Ilčić
Šok i vjeverica! Ovu djevojku sam nedavno na jednoj kavi toliko hejtala da je ružno. Još uvijek nisam pogledala nijedan njen video, vjerojatno ni neću jer ne shvaćam tu djecu. Ali hvala Stankoviću što sada znam da je ovo dite na mjestu. Razmišlja svojom glavom, razumno je, uči, napreduje i nema problema pokazati svu svoju ljudskost. Ono što me najviše oborilo s nogu je činjenica da još nije bila ni punoljetna kad je shvaćala koncept testiranja tržišta. Kad se već mjerimo, moj intelektualni domet u njenim godinama bilo je poznavanje vilenjačkih izraza i runa. Prirodan slijed mog intelektualnog dometa bio je upisat Filozofski. Prirodan slijed njenog intelektualnog dometa je imat svoj život u vlastitim rukama.

I, čija majka sada crnu vunu prede?

petak, 14. prosinca 2018.

Sparta

Ovijeh dana smo čuli za puno Franja od kojih nijedan nije Tuđman. Nakon toga smo čuli i vidjeli hrpu komentara na iste, uglavnom pozitivnih i punih podrške, a da se uopće nisu ticali toga da imamo Hrvatsku. Najljepše mi je sjeo video komentar Aleksa Curaća Šarića koji se tako brižan nasekirao da sam mu poželjela reći "Sjedi pet!"

Bilo je, naravno, pitanje dana kada će se oglasiti drugi kraj ove batine, i u tome je doista ljepota demokracije. Pojavilo se pismo učenice čije ime neću spominjati jer je maloljetna i ne znam imam li dozvolu, a za razliku od maloljetnika, odrasli tako lako završe na sudu.

Komentirati ga moram jer završiti Filozofski je prokletinja: čim nešto prešutiš, razbole te glava, oči, ruke i dobiješ išijas.

Pa će krenem po spomenutom pismu paragraf po paragraf:

Recite mi, koliko vas se smilovalo učeniku koji ima socijalnu anksioznost i teško mu je pričati pred cijelim razredom jer se ne osjeća ugodno tako? Malen broj, vjerujem. Većina vas će prozvati baš tog učenika jer ‘se nikad ne javlja’; ‘ništa mu nije jasno’; ‘ne ulaže trud i volju’ koju bi trebao posjedovati. Recite mi, kako možemo biti oslobođeni satova tjelesne i zdravstvene kulture ako imamo slomljenu nogu, a učenik koji ima strah od pričanja pred cijelim razredom mora svakodnevno izlagati pred masom ljudi? TO ne vidite. Mentalna bolest, socijalna anksioznost, uvjerava ljude na podsvjesnoj razini da nisu dovoljno dobri i da sve što kažu, nije točno. Recite mi, koliko puta ste to uočili kod nekoga?
Svi učitelji stalno osim njih par s kojima nitko u zbornici nije dobar. Ja ne znam odakle ideja da se u zbornicama ne pretresaju problemi svakog djeteta i ne prevrće sto mogućih načina kako svakome od njih pomoći. Da li treba ići po školi s transparentom "ŽELIM POMOĆI IVICI IVIĆU DA PRESTANE MUCATI PRED RAZREDOM"? Sav brainstorming se događa iza zatvorenih vrata baš zato da se Ivicu Ivića ne sramoti i ne oteža mu se školovanje, ali ako je moj prijedlog bolji, može i tako.
Što se tiče metodologije rada koja vam se ne sviđa, ni meni se ne sviđa kad me doktor pošalje vadit krv pa mu nisam zato rekla da je loš doktor. Ali hvala na ideji.

Recite mi, koliko vas je radije ulagalo u znanje učenika, već ste odradili to što morate za novac/plaću, a ne zato što volite podučavat?
Da li je ovo ozbiljno pitanje i da li implicira da bi ljubav prema poslu (bilo kojem) trebalo testirat neisplatom plaće?

Školski sustave, kako da imam 8 sati sna ako me kod kuće čeka 7 predmeta sa 7 različitih zadaća? Objasni mi, molim te, i kako da se socijaliziram, steknem nova prijateljstva, budem sa svojom obitelji, i da stignem učiti, ako odlazim u školu u 11.30 i vraćam se u 7 navečer? Školski sustave, kako da držim dobru dijetu, kada u školskim kantinama držite peciva, kolače, kave i ostale nezdrave obroke? Kako da imam kompletan, zdrav doručak ujutro, kako da spavam 8 sati ako imam zadaće do ponoći, a dižem se u pola 7 kako bih pješke stigla u školu?
Ne znam šta da ti na ovo kažem, s obzirom da sam u srednjoj imala 18 predmeta od čega se jedino tjelesnim nisam bavila.
Nisam htjela provoditi puno vremena sa starcima jer su bili dosadni ko proljev. Kasnije ti mama postane najdraže društvo za kino, ali prije 17 godina nije ništa kužila. Ne ja, ona.
Kretala sam u školu u 12, vraćala se doma u 8 i po navečer. Uspjela sam imat frendove jer su i oni tako. Na putu do škole, ispred škole i nakon škole počnete pričat da ćete se ubit ako u kontrolnom bude previše kosinusa, pa se dogovorite za izlazak ako preživite matematički armagedon. Išla sam pješke u školu jer je je išla i ekipa, što je isto prilika za sprijateljit se #samokazem
Isto tako, jela sam puno Nutelle i bila zdrava i vitka. (Ne pokušavajte to nakon tridesete. Ne.)
E, i zadaću sam najdulje u noć pisala kad sam dobila prvi kompjuter. Ne znam kako se to tako slučajno potrefilo.
Uglavnom, život tinejdžera je težak, bio i ostao. Ne brini, poslije kad plaćaš račune i prebrajaš pare ispred Lidlovih akcija je lakše.

Kako ću razlikovati pogrešku od neuspjeha, ako me ti učiš da je to jednako? Tvrdiš da su pogreške sastavni dio školovanja, ali se moja ocjena ne temelji na onome što ja znam, nego na temelju od pismenog ispita sastavljenog od 15 pitanja i moje pogreške određuju moj neuspjeh? Školski sustave, mogu ti reći razliku između epifore i anafore, mogu ti reći razliku između težine i mase, mogu ti napamet reći koji datumi su bitni u razdoblju Osmanskog Carstva, mogu ti reći razliku između virusa i bakterija, mogu ti izdiktirati sve formule za izračunavanje površine i opsega nekog tijela ili lika, no, možeš li mi ti objasniti razliku između mog psihičkog zdravlja i napredovanja? Kako ti i dalje živiš znajući da djeca više nisu dobro zbog tebe? Da više ništa nema veze s učenjem i educiranjem, nego prolaženjem? Ali, nema veze što ludim. Ionako su moje ocjene bitnije nego moje psihičko zdravlje. 
Fyi, protiv ovakvog sustava ocjenjivanja se učitelji godinama bore, ali ide teško i sporo jer vaši roditelji žele vidjeti BROJEVEEE. I to visoke brojeve. Tako da je ovo pitanje za skroz drugu adresu.

Kako da odrastem u normalnu, asertivnu osobu, ako mi ti govoriš kada ću tj. neću popit vode, kada smijem/ne smijem otić na wc?
Tako da kad si u većoj grupi ljudi naučiš pristojno doći do riječi i ljubazno zatražiti što ti treba. I ne, nitko te neće pustit na wc 5 minuta prije kraja sata. Time učiš da se ni na poslu ne ide "evo samo kratko na wc" 5 minuta prije kraja sastanka.

Tu sad ide dio koji spominje profesore koji vrijeđaju, iživljavaju se, prikriveni su pedofili i tako dalje. To su oni s kojima nitko normalan u zbornici ne želi biti dobar, ali ih uz najbolju volju otamo ne može maknuti. To je zadatak za vaše roditelje, i govorim to u zbilja dobroj namjeri.

Nije važno ni što su i učili, pomiješa im se jer imaju još 13 predmeta za učiti?
Ček, šta?


Nije normalno da učenici nemaju želju doći na sat kod starije profesorice, koja nije profesorica nego osoba sa završenim tečajem, ali je normalno da se ista prijeti plavim kuvertama jer su joj učenici naglasili da je sat dosadan i da im se ne da slušat o gnječenju rajčice u ljetnoj kuhinji?
Prvo, ne, ono što je nekada bio prvi stupanj fakulteta, danas nije tečaj nego ono kad dobijete titulu prvostupnika. Osim ako je prvostupnik isto što i polaznik tečaja, u što se stvarno ne bi štela mešat.
Drugo ne razumijem. Profesorica je prijetila mitom? Koliko je eura nudila da naučite gradivo? Jer da su u moje vrijeme to nudili, ja bih sada radila za NASU bogami!
Treće, naglasili joj da je sat dosadan i da im se ne da slušat? Ne znam, negdje putem su me moji dosadni starci, koje mi se ni dan danas ne da slušat, naučili da nije pristojno govorit ljudima da su dosadni.

Ako niste znali da vas čeka ovakav ishod i ako niste znali da se ovakve stvari događaju svuda, zašto ste odabrali ovaj posao?
Jer smo se nadali da će ishod našeg rada, našeg podučavanja i odgajanja, naših vikanja i tješenja, biti pristojne i pametne mlade generacije koje mijenjaju svijet na bolje.

Over and out.

It Takes Two to Tango

Tko o čemu, ja o medicinski potpomognutoj oplodnji! Šta ću, puno mi znači. Toliko mi je važna da sam zanemarila sve drugo. A najvolim se upl...