Uskrse Rđava!
Nećemo se lagati - nije mi se dalo pisati. Samim time sam zapravo po PS-u jer u prirodi je svake rđave domaćice da si uzme za pravo da joj se ne da i da jednostavno ne napravi.
Ali evo, inspiriralo me neki dan, jer sam se uključila u grupu #spasime. Ne zato što mene treba spasiti - iz nekog razloga, naime, ne pobirem ni prijetnje ni batine radi svojih stavova. Ne, nego zato što vidim da zbilja ima mnogo žena koje treba spasiti. I djece, nemojmo zaboraviti da je počelo s četvero djece koje je tata na Pagu učio letenje.
Zbilja je to gadno i čovjek se zapita kako uopće žene dođu u tu poziciju taoca nečijeg manijakalnog ega, pa onda još i djecu u nju uvuku. Zašto jedna Rđava taj problem nema, nije nikad imala i čvrsto je uvjerena da ga nikad neće imati, a tolike žene u njenom okruženju ga imaju ili su barem imale?
U tu istu poziciju pokušalo se sterati i Jelenu Veljaču koja je #spasime stvar pokrenula. Žena je rekla "OK, mene ljudi na Balkanu znaju, ovo je strašno, ajde da sad iskoristim to što me se vidi i čuje, pa da vičem za one koje se ne vidi i ne čuje." Žena se potom susrela sa "mrš u Beograd", "droljo", "bolje ti je da začepiš" i slično. Ali Jelena se nije dala smesti. Nju nije trebalo spašavati od maloumnika.
I kad čovjek sve to postavi u perspektivu, ne može se ne zapitati zašto Jelena ili Rđava ne trebaju spašavanje, a tolike žene ga trebaju podhitno. Novci nisu faktor, jer koliko ih Jelena ima, Rđava ih nema. Obrazovanje nije faktor, jer mnoge žene s doktoratima u slobodno vrijeme doktoriraju make up tutorijale za masnice, dok Rđava ima tek jednu beskorisnu diplomu i korektor za prištiće. Sreća u ljubavi isto nije faktor, jer nakon puberteta ljubav se prestane "događati" i počne se birati. Ili ako ti se dogodi, a ne valja, odabereš da se prestane događati.
A što ako ne odabereš tako? Što ako odlučiš da je ta tvoja loša ljubav skroz okej? Tko te naučio da je loše okej?
"Obiteljska situacija" je zlatni rudnik za izgovore da je loše okej. Pa iz "obiteljske situacije" ispliva mladi šaban, pa ga spojiš s djevojčicom koja je isto imala "obiteljsku situaciju", pa dobiješ jednu cijelu novu "obiteljsku situaciju"... Nema tome kraja.
Nameće se zaključak da Jelena i Rđava nisu nikad imale "obiteljske situacije", jer da jesu, ne bi sigurno danas bile takve kakve jesu. Jelenu ne poznajem - što se mene tiče, možda je zbilja odrasla na pahuljastom oblaku životne pravde. Ali Rđava sigurno nije iz obitelji meda, mlijeka i jednoroga. Rđava je zato iz obitelji koja ju je naučila da poštuje sebe prije svega ostaloga, i da loše nije okej.
"Nemam kamo", "nemam novaca", "svi su mi okrenuli leđa", "udara me", "omalovažava me"... to su sve jako, jako loše stvari. Možda su našim prabakama bile normalne pa su naučile svoje kćeri da je normalno dobiti po labrnji ako previše pametuju, i da nije normalno u tom slučaju obratiti se nekome za pomoć. Naučile su ih isto tako da je važnije imati bilo kakvog muškarca nego samopoštovanje. Ne može baba iz opanka, razumiješ.
Ali danas, kad su informacije dostupne doslovno na putu od kuće do dućana, nemaš pravo ni u jednom trenutku reći "ma možda to i nije tako strašno." Nemaš pravo svojoj djeci poslati poruku da je loše okej. I možda, ako im daš na znanje da mama nije okej, možda "obiteljska situacija" za njih postane ružno sjećanje, a ne doživotna stvarnost.
Nećemo se lagati - nije mi se dalo pisati. Samim time sam zapravo po PS-u jer u prirodi je svake rđave domaćice da si uzme za pravo da joj se ne da i da jednostavno ne napravi.
Ali evo, inspiriralo me neki dan, jer sam se uključila u grupu #spasime. Ne zato što mene treba spasiti - iz nekog razloga, naime, ne pobirem ni prijetnje ni batine radi svojih stavova. Ne, nego zato što vidim da zbilja ima mnogo žena koje treba spasiti. I djece, nemojmo zaboraviti da je počelo s četvero djece koje je tata na Pagu učio letenje.
Zbilja je to gadno i čovjek se zapita kako uopće žene dođu u tu poziciju taoca nečijeg manijakalnog ega, pa onda još i djecu u nju uvuku. Zašto jedna Rđava taj problem nema, nije nikad imala i čvrsto je uvjerena da ga nikad neće imati, a tolike žene u njenom okruženju ga imaju ili su barem imale?
U tu istu poziciju pokušalo se sterati i Jelenu Veljaču koja je #spasime stvar pokrenula. Žena je rekla "OK, mene ljudi na Balkanu znaju, ovo je strašno, ajde da sad iskoristim to što me se vidi i čuje, pa da vičem za one koje se ne vidi i ne čuje." Žena se potom susrela sa "mrš u Beograd", "droljo", "bolje ti je da začepiš" i slično. Ali Jelena se nije dala smesti. Nju nije trebalo spašavati od maloumnika.
I kad čovjek sve to postavi u perspektivu, ne može se ne zapitati zašto Jelena ili Rđava ne trebaju spašavanje, a tolike žene ga trebaju podhitno. Novci nisu faktor, jer koliko ih Jelena ima, Rđava ih nema. Obrazovanje nije faktor, jer mnoge žene s doktoratima u slobodno vrijeme doktoriraju make up tutorijale za masnice, dok Rđava ima tek jednu beskorisnu diplomu i korektor za prištiće. Sreća u ljubavi isto nije faktor, jer nakon puberteta ljubav se prestane "događati" i počne se birati. Ili ako ti se dogodi, a ne valja, odabereš da se prestane događati.
A što ako ne odabereš tako? Što ako odlučiš da je ta tvoja loša ljubav skroz okej? Tko te naučio da je loše okej?
"Obiteljska situacija" je zlatni rudnik za izgovore da je loše okej. Pa iz "obiteljske situacije" ispliva mladi šaban, pa ga spojiš s djevojčicom koja je isto imala "obiteljsku situaciju", pa dobiješ jednu cijelu novu "obiteljsku situaciju"... Nema tome kraja.
Nameće se zaključak da Jelena i Rđava nisu nikad imale "obiteljske situacije", jer da jesu, ne bi sigurno danas bile takve kakve jesu. Jelenu ne poznajem - što se mene tiče, možda je zbilja odrasla na pahuljastom oblaku životne pravde. Ali Rđava sigurno nije iz obitelji meda, mlijeka i jednoroga. Rđava je zato iz obitelji koja ju je naučila da poštuje sebe prije svega ostaloga, i da loše nije okej.
"Nemam kamo", "nemam novaca", "svi su mi okrenuli leđa", "udara me", "omalovažava me"... to su sve jako, jako loše stvari. Možda su našim prabakama bile normalne pa su naučile svoje kćeri da je normalno dobiti po labrnji ako previše pametuju, i da nije normalno u tom slučaju obratiti se nekome za pomoć. Naučile su ih isto tako da je važnije imati bilo kakvog muškarca nego samopoštovanje. Ne može baba iz opanka, razumiješ.
Ali danas, kad su informacije dostupne doslovno na putu od kuće do dućana, nemaš pravo ni u jednom trenutku reći "ma možda to i nije tako strašno." Nemaš pravo svojoj djeci poslati poruku da je loše okej. I možda, ako im daš na znanje da mama nije okej, možda "obiteljska situacija" za njih postane ružno sjećanje, a ne doživotna stvarnost.
