Nešto sam primjetila da me najinspiriraju komentari na fejsu. To su meni cijeli gejziri inspiracije.
Pa tako zadnje imamo malu Gretu Thunberg i njenu srdžbu za klimu. Avaj šta je pobrala u komentarima!
Prvo je pobrala što je ljuta. Šta dijete od 16 nejakih godina ima bit ljuto? Ima da pije vani, lovi dečke i ne padne razred. Valjda je normalno da joj glavni problem bude onaj mali iz c razreda koji neće da ju pipa, a ne neka klima.
Drugo, pobrala je što ne kuži da su klimatske promjene laž i obmana moćnih elita koje ovime žele uvest migrante u Europu i homoseksualce u kršćanske domove. Nitko ne zna zašto to žele, ali ŽELE! I još se ljuti šta ju nitko ne shvaća ozbiljno, ej!
Treće je pobrala jer ima neki sindrom i čudna je. Ima i čudne zle oči kojima svih želi pobit. Moguće je da baca uroke očima. Osim toga čudno priča, izvještačeno, ko neka glumica i nešto s njom bogami nije u redu.
I četvrto, pobrala je jer je jadna i izmanipulirana od strane Georgea Sorosa, svojih staraca, social justice warrior ekipe i tako dalje. Svi oni su je uzeli pod svoje i napravili od nje nekakvu leftardsku ikonu. Pazi šta ti kažem, nju čeka budućnost u politici. Ili Hollywoodu, ovisi.
Za razliku od onoga kada nalazim ovakve komentare samo na Balkanu, a to je često, sada je to diljem svijeta i svi prepisuju jedni od drugih. Imaš dojam da je netko napisao kratki članak za Bravo i sad ga ostali teen časopisi samo prevode na svoje jezike.
A ja ne kužim zašto je tako teško prihvatiti da je cura zbilja ljuta. Mogu razumjeti da netko njome manipulira radi svog probitka i da mala to ne kuži. Tko, kako i zašto - nemam pojma, ja nisam obavještajna služba tu. Ali da je moguće, moguće je. Samo se okreneš oko sebe i skužiš da je svijet zbilja takav.
I dalje meni iz toga ne slijedi da to dijete nije potpuno raspižđeno na odrasle koji Zemlju jednostavno ne znaju vodit. I mi odrasli smo na rubu živaca. Nemojte me lagat i priznajte da iz dana u dan većina zaziva opću kataklizmu i da napokon sve voda odnese. Zašto se onda imamo čudit što je dijete usred svoga puberteta bijesno na nas odrasle koji ili nemamo pojma šta radimo ili smo digli ruke od svega? Zašto mislimo da su djeca glupa, neuka, nezainteresirana i sebična deriščad i da točno takvi trebaju biti? Zašto nikome ne ide u glavu da smo one klince koji u mobitel bulje rezignirano, a u zrcalo histerično, mi napravili takvima?
Još ima toga što ne kužim, na primjer, kako ove komentatorske spisatelje i teoretičare zavjera nije sram govoriti da je dijete s Aspergerovim sindromom bolesno. Ne, nije bolesno. To nije bolest, to je nešto što ima i fancy naziv koji sam osobno školovala, a kaže: poremećaji iz spektra autizma. Kad imaš poremećaj iz spektra autizma, gdje spada i famozni Asperger, onda si drugačiji od onih koji nemaju nikakav poremećaj. Mozak ti bude drugačije ožičen, što ne znači da kolješ nožem ili bacaš uroke, nego da malo drugačije percipiraš svijet i malo drugačije u njega šalješ svoju reakciju. Čitala sam knjigu o genijalcu s Aspergerom koji je brojeve vidio kao boje i oblike umjesto kao znamenke, i tako napamet naučio ukupno 22 znamenke broja pi. Jel’ ti zastrašujuće to? Jel' misliš da je to zato što se tip cijepio? Ako ti je odgovor na bilo što od toga potvrdan, odi u knjižnicu i pročitaj nešto jer imaš sindrom srednjovjekovlja.
I zadnje što ne kužim je kako možeš ispalit da su klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem i zagađenjem laž? Ja to mogu shvatit jedino ako imaš sindrom srednjovjekovlja i uputit te na liječenje u knjižnicu. Ne na Google jer tu ima i Pernar i Elvis Duspara i svašta nezgodno.
Čak i da su Greti dali sastavak i rekli: “Evo ti, izražajno pročitaj kad dođeš u UN,” i dalje stoji da je njena generacija ljuta na starce ko pas i da sve veći broj djece ne misli jesti hrpu dreka koju im ostavljamo. Kaže, doduše, danas moj frend Franko da je Greta ipak privilegirana jer joj njeni starci mogu priuštiti da mjesec dana prelazi baru jedrilicom. Ali moj frend Franko je svejedno team Greta i kuži da ne treba mjesec dana jedrit, nego da se može i - na primjer - sortirat otpad. Moja frendica Romina ide korak dalje i ne kupuje jednokratnu plastiku. Uz nju sam naučila krepat od srama kad kupim plastičnu vrećicu, a kad ponesem platnenu, sva joj ponosna javim: VIDI MEEEE, PAZIM NA OKOLIŠ!
Tako da, ruku na srce, posve je nebitno čija je Greta marioneta (vidi, rimuje se) i kakva je glumica šmumica. Bitno je samo da prevaziđeš svoj poremećaj iz spektra srednjovjekovlja, poslušaš šta ti je rekla i napraviš koliko možeš. Čisto da ti poslije ne bude bed.
Pa tako zadnje imamo malu Gretu Thunberg i njenu srdžbu za klimu. Avaj šta je pobrala u komentarima!
Prvo je pobrala što je ljuta. Šta dijete od 16 nejakih godina ima bit ljuto? Ima da pije vani, lovi dečke i ne padne razred. Valjda je normalno da joj glavni problem bude onaj mali iz c razreda koji neće da ju pipa, a ne neka klima.
Drugo, pobrala je što ne kuži da su klimatske promjene laž i obmana moćnih elita koje ovime žele uvest migrante u Europu i homoseksualce u kršćanske domove. Nitko ne zna zašto to žele, ali ŽELE! I još se ljuti šta ju nitko ne shvaća ozbiljno, ej!
Treće je pobrala jer ima neki sindrom i čudna je. Ima i čudne zle oči kojima svih želi pobit. Moguće je da baca uroke očima. Osim toga čudno priča, izvještačeno, ko neka glumica i nešto s njom bogami nije u redu.
I četvrto, pobrala je jer je jadna i izmanipulirana od strane Georgea Sorosa, svojih staraca, social justice warrior ekipe i tako dalje. Svi oni su je uzeli pod svoje i napravili od nje nekakvu leftardsku ikonu. Pazi šta ti kažem, nju čeka budućnost u politici. Ili Hollywoodu, ovisi.
Za razliku od onoga kada nalazim ovakve komentare samo na Balkanu, a to je često, sada je to diljem svijeta i svi prepisuju jedni od drugih. Imaš dojam da je netko napisao kratki članak za Bravo i sad ga ostali teen časopisi samo prevode na svoje jezike.
A ja ne kužim zašto je tako teško prihvatiti da je cura zbilja ljuta. Mogu razumjeti da netko njome manipulira radi svog probitka i da mala to ne kuži. Tko, kako i zašto - nemam pojma, ja nisam obavještajna služba tu. Ali da je moguće, moguće je. Samo se okreneš oko sebe i skužiš da je svijet zbilja takav.
I dalje meni iz toga ne slijedi da to dijete nije potpuno raspižđeno na odrasle koji Zemlju jednostavno ne znaju vodit. I mi odrasli smo na rubu živaca. Nemojte me lagat i priznajte da iz dana u dan većina zaziva opću kataklizmu i da napokon sve voda odnese. Zašto se onda imamo čudit što je dijete usred svoga puberteta bijesno na nas odrasle koji ili nemamo pojma šta radimo ili smo digli ruke od svega? Zašto mislimo da su djeca glupa, neuka, nezainteresirana i sebična deriščad i da točno takvi trebaju biti? Zašto nikome ne ide u glavu da smo one klince koji u mobitel bulje rezignirano, a u zrcalo histerično, mi napravili takvima?
Još ima toga što ne kužim, na primjer, kako ove komentatorske spisatelje i teoretičare zavjera nije sram govoriti da je dijete s Aspergerovim sindromom bolesno. Ne, nije bolesno. To nije bolest, to je nešto što ima i fancy naziv koji sam osobno školovala, a kaže: poremećaji iz spektra autizma. Kad imaš poremećaj iz spektra autizma, gdje spada i famozni Asperger, onda si drugačiji od onih koji nemaju nikakav poremećaj. Mozak ti bude drugačije ožičen, što ne znači da kolješ nožem ili bacaš uroke, nego da malo drugačije percipiraš svijet i malo drugačije u njega šalješ svoju reakciju. Čitala sam knjigu o genijalcu s Aspergerom koji je brojeve vidio kao boje i oblike umjesto kao znamenke, i tako napamet naučio ukupno 22 znamenke broja pi. Jel’ ti zastrašujuće to? Jel' misliš da je to zato što se tip cijepio? Ako ti je odgovor na bilo što od toga potvrdan, odi u knjižnicu i pročitaj nešto jer imaš sindrom srednjovjekovlja.
I zadnje što ne kužim je kako možeš ispalit da su klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem i zagađenjem laž? Ja to mogu shvatit jedino ako imaš sindrom srednjovjekovlja i uputit te na liječenje u knjižnicu. Ne na Google jer tu ima i Pernar i Elvis Duspara i svašta nezgodno.
Čak i da su Greti dali sastavak i rekli: “Evo ti, izražajno pročitaj kad dođeš u UN,” i dalje stoji da je njena generacija ljuta na starce ko pas i da sve veći broj djece ne misli jesti hrpu dreka koju im ostavljamo. Kaže, doduše, danas moj frend Franko da je Greta ipak privilegirana jer joj njeni starci mogu priuštiti da mjesec dana prelazi baru jedrilicom. Ali moj frend Franko je svejedno team Greta i kuži da ne treba mjesec dana jedrit, nego da se može i - na primjer - sortirat otpad. Moja frendica Romina ide korak dalje i ne kupuje jednokratnu plastiku. Uz nju sam naučila krepat od srama kad kupim plastičnu vrećicu, a kad ponesem platnenu, sva joj ponosna javim: VIDI MEEEE, PAZIM NA OKOLIŠ!
Tako da, ruku na srce, posve je nebitno čija je Greta marioneta (vidi, rimuje se) i kakva je glumica šmumica. Bitno je samo da prevaziđeš svoj poremećaj iz spektra srednjovjekovlja, poslušaš šta ti je rekla i napraviš koliko možeš. Čisto da ti poslije ne bude bed.
Nema komentara:
Objavi komentar