srijeda, 11. rujna 2019.

Povećan opseg posla

Ako se ne osvrnem na recentnu situaciju u Autoklubu Siget, mogu komotno pogasit internete i pokupit se odavle. Ne želim gasit internete pa ću reć dve-tri.

Prva je da si u toj firmi za plaću od 8500 kuna morao ić na misu. Ne budimo licemjeri i recimo kako je: to je iznadprosječna rvacka plaća i svi bi mi za te pare isto išli na misu. (Molim pomorce da se ne iščuđavaju - ono što je vama sića, nekome znači da može platit ratu kredita bez da ode u minus ili napokon postat kolekcionar raritetnih parfema.) 

Druga je da direktor ove firme u školi nije učio gdje je granica ulaženja u privatni prostor. Ja ću ga opravdat utoliko što u njegovo vrijeme nisu imali “školu za život”, nego samo običnu školu. Pritom ne mislim da se zbunio samo na relaciji misa-plaća iz točke jedan, nego i na to da ne smiješ ulazit nepozvan u tuđe genitalije. Ja shvaćam da gazda očekuje prekovremene, ali to nije ono što se misli pod “povećan opseg posla.” To nije ta vrsta posla, ako me razumiješ 😅

I treća, najbitnija, je da bi svi mi, da smo ikad bili djelatnici te firme, potpisali sve to i još ponudili bubreg ako slučajno treba kome u nadzornom odboru. Treća stavka me zapravo muči puno više od prve dvije. Jer, pazi, krkana će uvijek biti, nasilnika isto. Tu i tamo će ti se zalomit da ti je baš gazda i jedno i drugo; ponekad će gazda bit normalan, a susjed lud; a ponekad će te nasilni krkan iznenadit kod kuće. Svega ima, život piše najljepše priče. Mene muči kako mi reagiramo na to.

Mi kolektivno reagiramo tako da sagnemo glavu i namjestimo se malo udobnije za sljedeći udarac. To nije nešto što rade samo žene navikle na batinanje - to uredno rade i oni koji batinaju žene. Saginju se ne samo pred žgoljavim gazdom, nego i pred gazdaricom. I znaš šta? Novac stvarno kupuje blago saginjanje glave. To nema veze sa spolom ni rodom, to je čisto stavljanje etikete s cijenom na samoga sebe. 

Al znaš šta još? Čim smo kao mali progovorili stavili su nam etiketu s cijenom iz kineskog dućana i rekli da je dobar život onaj u kojem puno dreka pojedeš.

Tako su nas učili. Utuvili su nam u glavu da di gazda okom, ti skokom. Šuti i radi. Ne ističi se. Ne talasaj. Uzmi šta ti se da. Bez pogovora napravi šta ti se kaže. Nemoj reć šta stvarno misliš. Nemoj se zamjerit.

I onda kad je ispalo da je gazda za dio kolektiva zamislio malo drugačije prekovremene, nikome nije palo na pamet da ni sloboda vjeroispovijesti ni silovanje nemaju protuvrijednost u kunama. 




Nema komentara:

Objavi komentar

It Takes Two to Tango

Tko o čemu, ja o medicinski potpomognutoj oplodnji! Šta ću, puno mi znači. Toliko mi je važna da sam zanemarila sve drugo. A najvolim se upl...