Mene je ćaća cijeli život učio ovim riječima: "Nije ti glava samo za frizuru." Sad kad gledam, rekla bih da me pošteno zeznuo.
Jesmo mi teoretski u 21. stoljeću, ali ponekad kao da se brojke obrnu pa naglo uletimo u 12. stoljeće. Pa tako - na primjer - nitko ne računa da će žena zucnut ako joj se - na primjer - prijeti. I onda imamo čuđenje u svijetu kad zucne. "Kako ona to misli prijava??" Štok i vjeverica.
Ne čudi me, navikli smo da kad se žene umlati, one ne misle da je dobra ideja otići na policiju. Skoro pa i shvaćam to, jer je dobra vjerojatnost da će netko potegnut pitanje "A šta si napravila?" Mislim, nije to pitanje ni bezveze ako žena trenira borilačke vještine i ima nasilan karakter. Možda je nekoga bacila na pod i cipelarila, pa je u nastojanju da ju se spriječi - pobrala šljivu. Šta-ti-znaš.
Kako bilo, računa se da neće otić na murju, osobito ako ju nasilnik čeka doma. Naime, opet će ju on dočekat doma na istu šaku (ili drugu, ovisi koliko je prvu pozlijedio zadnji put).
Iz toga je valjda nastao zaključak da ako prolazi takvo nasilje, onda prolazi i ono koje se ne vidi. Ako nitko ne trza radi šljive na oku, na koju foru će skužit da je žena nervozna i plačljiva od malo uvreda i prijetnji? To će ispast da je ovaj PMS šta je došao kod nas zajedno s hrpom jogurta.
E sad, tu nastaje problem jer smo dali ženama da se obrazuju, pa sad čitaju, imaju internet, znaju nać članke zakona i brojeve odvjetnika. Na to je trebalo mislit prije nego što se cure poslalo u školu. I prije su bile lajave, ali jedna po labrnji je bila dosta da bude mir. Sad em što su lajave, em što znaju s kim trebaju pričat!
Mene svaki put to ulijetanje u 12. stoljeće izuje iz cipela. Ja sam naučila da mi glava ne smije bit samo za frizuru, pa umjesto da se pred spavanje češljam - ja čitam. Za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva čitala sam statistike, članke i usporedbe nogometnih reprezentacija. Za vrijeme frke sa susjedima čitala sam Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Sad čitam "Mesiju Dine" Franka Herberta.
I nakon svakog čitanja imam nešto za reć. Ali onda uletim u 12. stoljeće gdje mi kažu da sam ljepša kad šutim. Kako sam nesretnim slučajem zapela u 21. stoljeću, ful se zbunim.
U mom stoljeću, žena koja je popila šamar sjedi na policiji, tumači policajcima koga trebaju hapsit i traži zabranu prilaska. U mom stoljeću, žena koja je primila prijetnju konzultira se s odvjetnikom za daljnje postupanje. U mom stoljeću, skroz je normalno da žena i muškarac imaju istu plaću za isti posao i ne moraju se za to borit ko u sirotoj Švicarskoj.
Ali kad uletimo u 12. stoljeće, ispadne da me stari sve krivo naučio.
Još i od prije 12. stoljeća žene u jednom afričkom plemenu imaju jednu, za njih časnu tradiciju. Kad ratnici uhvate ratnika iz neprijateljskog plemena rašire mu ruke i noge i zavežu ga za stablo. Zatim mu žene koristeći male oštrice režu i zatim gule kožu komad po komad pažljivo pazeći da mu pri tom ne zarežu niti jednu žilu tako da ne iskrvari dok ne dovrše s njim. Nakon što je živ oderan, jedna od žena mu otkida spolovilo a nesretnik umire u strašnim mukama. Odrezano spolovilo se osuši, a žena koja je odrezala spoloviloga nosi u kosi kao ukras. Ona žena koja ima više takvih ukrasa ima veći ugled. U pojednim plemenima dakle žene djele određena prava s muškarcima. Samo ih suptilnije koriste.
OdgovoriIzbriši