Rekoše da je ovaj naslov kineska kletva. I gle šta su nam priredili 😁
Za početak, moram se spomenuti da je danas dvanaesti mart, što znači da mi je Osmi mart prošao ispod radara, a to nije baš za pohvalu. Ali eto, živim u zanimljiva vremena i imam sve odjednom na pladnju, pa se nisam pravo niti sjetila Osmog marta, osim u tri navrata kad sam dobila tri ruže. Sorry, girl power u srcu 💖
Bit ću bezobrazna sad i reći da Dan žena i girl power u srcu treba bit svaki dan pa s te strane gledano i nije toliki bed zaboravit na Osmi mart. Nemojte si iz glave izbrisati to sad kad vam je cvijeće uvenulo. Pričati o tome zašto je dobro i zdravo bit Rđava domaćica svaki dan više mi se ni ne da. Hoću jednom opet, da se ne zaboravi, ali ne danas.
Zašto ne danas?
Jer danas živim u turbo zanimljiva vremena. Koronavirus se ko naručen s Aliexpressa proširio POSVUDA. Njemu ne znači puno ni Valentinovo, ni Osmi mart, ni vaš rod ni spol. Eventualno ga zanimaju godine jer čujem da se na klince baš ne lovi, ali zato starce kosi. Smrtnost oko 90-te godine života je osobito visoka, pa se pripazite.
Moje mišljenje o ovoj temi ne vrijedi puno jer ja diplomu iz medicine nemam. Imam zato diplomu koja mi daje legitimitet da puno trkeljam, pa ću svakako natrkeljati svoje mišljenje da po svemu što vidim, ovo je ista stvar koja se ponavlja svake zime, a osobito na izmaku zime. Znate ono kad se nakon karnevala jedan u firmi razboli i onda svaki sljedeći tjedan još dvoje? E to.
Sjećam se Stare godine 2016. kad je preko polovice mojih poznanika ležalo doma s temperaturom u totalnoj banani. I ja sam zalegla pola sata prije ponoći, pridigla se da pogledam vatromet (jer s mog prozora je spektakl i neće mi vražja temperatura vatromet pokvarit!), a onda zbatila natrag odakle sam i krenula. Bila je epidemija nečega. Nitko ne zna kako se to zvalo, ali doslovno pola grada je to imalo istovremeno, što znači da se nenormalno brzo širilo. Sada znamo da se ovo zove COVID-19 i prelazi granice kao da iz Sirije bježi. Isto tako znamo da su simptomi isti kao u prehlade za većinu, i kao u gripe za manjinu. Zato ne mogu shvatit paniku jer svake godine 90% nas oboli od iste stvari, samo drugog uzročnika.
Možda će me koštati što ne shvaćam ozbiljnost ovoga, ali zasada mi je napeto gledat ovu histeriju. Malo mi je ko da sam usred filma: stalno otvaram vijesti da se saživim sa dramom, da vidim di su karantene, koliko je oboljelih, kako koja zemlja igra ovaj "Rizik", koje granice se zatvaraju, tko brani ulazak kojoj nacionalnosti. Nije mi fora jer mi vjerojatno propada godišnji u Belgiji za 3 tjedna, ali NIJE ME BRIGA, IĆI ĆU DRUGI PUT, NEMA PREDAJE.
A opet mi je fora jer ako nam zabrane izlazak iz kuće, imam toliko nepogledanog Netflixa i HBO-a, i knjige koje čekaju da sjednem i odmorim. Imam i prst stalno na okidaču Zarinog webshopa i Top Niche parfumerije, ali to čuvam za dane kad stvarno dođe do karantene. Računica je sljedeća: ako moraš bit doma, trošiš manje para, pa ti ostane više, a kad naručiš, dostavljači ionako neće smjet dostavljat do iduće plaće.
Kako sada izgleda, čovječanstvo stvarno namjerava stat i odmorit idućih par tjedana. Osim doktora, oni će radit masu i idu na kolektivni godišnji u lipnju.
Uopće ne znam jel' to dobro ili loše. Slutim da je dobro jer napravit će se mnoga djeca u karanteni, uštedit će se dosta para, ljudi će kontemplirati o smislu života... A opet je i loše jer će nam kad sve to prođe izmislit ekonomsku krizu pa nam nabit poreze, smanjit plaće, dić cijene i tako dalje. Iz nekog razloga, Švicarska vjerojatno jedina u svijetu neće bit u krizi, ali znate već, krug života.
U svemu tome i u hrpi privatnih obaveza, da, totalno sam zaboravila na Dan žena. Ali mi je kul što se odluka da se ne sekiram ni oko Dana žena, ni oko koronavirusa, tako lijepo primila. Može li rđavije od toga?
Mislim da ne može 😉
Za početak, moram se spomenuti da je danas dvanaesti mart, što znači da mi je Osmi mart prošao ispod radara, a to nije baš za pohvalu. Ali eto, živim u zanimljiva vremena i imam sve odjednom na pladnju, pa se nisam pravo niti sjetila Osmog marta, osim u tri navrata kad sam dobila tri ruže. Sorry, girl power u srcu 💖
Bit ću bezobrazna sad i reći da Dan žena i girl power u srcu treba bit svaki dan pa s te strane gledano i nije toliki bed zaboravit na Osmi mart. Nemojte si iz glave izbrisati to sad kad vam je cvijeće uvenulo. Pričati o tome zašto je dobro i zdravo bit Rđava domaćica svaki dan više mi se ni ne da. Hoću jednom opet, da se ne zaboravi, ali ne danas.
Zašto ne danas?
Jer danas živim u turbo zanimljiva vremena. Koronavirus se ko naručen s Aliexpressa proširio POSVUDA. Njemu ne znači puno ni Valentinovo, ni Osmi mart, ni vaš rod ni spol. Eventualno ga zanimaju godine jer čujem da se na klince baš ne lovi, ali zato starce kosi. Smrtnost oko 90-te godine života je osobito visoka, pa se pripazite.
Moje mišljenje o ovoj temi ne vrijedi puno jer ja diplomu iz medicine nemam. Imam zato diplomu koja mi daje legitimitet da puno trkeljam, pa ću svakako natrkeljati svoje mišljenje da po svemu što vidim, ovo je ista stvar koja se ponavlja svake zime, a osobito na izmaku zime. Znate ono kad se nakon karnevala jedan u firmi razboli i onda svaki sljedeći tjedan još dvoje? E to.
Sjećam se Stare godine 2016. kad je preko polovice mojih poznanika ležalo doma s temperaturom u totalnoj banani. I ja sam zalegla pola sata prije ponoći, pridigla se da pogledam vatromet (jer s mog prozora je spektakl i neće mi vražja temperatura vatromet pokvarit!), a onda zbatila natrag odakle sam i krenula. Bila je epidemija nečega. Nitko ne zna kako se to zvalo, ali doslovno pola grada je to imalo istovremeno, što znači da se nenormalno brzo širilo. Sada znamo da se ovo zove COVID-19 i prelazi granice kao da iz Sirije bježi. Isto tako znamo da su simptomi isti kao u prehlade za većinu, i kao u gripe za manjinu. Zato ne mogu shvatit paniku jer svake godine 90% nas oboli od iste stvari, samo drugog uzročnika.
Možda će me koštati što ne shvaćam ozbiljnost ovoga, ali zasada mi je napeto gledat ovu histeriju. Malo mi je ko da sam usred filma: stalno otvaram vijesti da se saživim sa dramom, da vidim di su karantene, koliko je oboljelih, kako koja zemlja igra ovaj "Rizik", koje granice se zatvaraju, tko brani ulazak kojoj nacionalnosti. Nije mi fora jer mi vjerojatno propada godišnji u Belgiji za 3 tjedna, ali NIJE ME BRIGA, IĆI ĆU DRUGI PUT, NEMA PREDAJE.
A opet mi je fora jer ako nam zabrane izlazak iz kuće, imam toliko nepogledanog Netflixa i HBO-a, i knjige koje čekaju da sjednem i odmorim. Imam i prst stalno na okidaču Zarinog webshopa i Top Niche parfumerije, ali to čuvam za dane kad stvarno dođe do karantene. Računica je sljedeća: ako moraš bit doma, trošiš manje para, pa ti ostane više, a kad naručiš, dostavljači ionako neće smjet dostavljat do iduće plaće.
Kako sada izgleda, čovječanstvo stvarno namjerava stat i odmorit idućih par tjedana. Osim doktora, oni će radit masu i idu na kolektivni godišnji u lipnju.
Uopće ne znam jel' to dobro ili loše. Slutim da je dobro jer napravit će se mnoga djeca u karanteni, uštedit će se dosta para, ljudi će kontemplirati o smislu života... A opet je i loše jer će nam kad sve to prođe izmislit ekonomsku krizu pa nam nabit poreze, smanjit plaće, dić cijene i tako dalje. Iz nekog razloga, Švicarska vjerojatno jedina u svijetu neće bit u krizi, ali znate već, krug života.
U svemu tome i u hrpi privatnih obaveza, da, totalno sam zaboravila na Dan žena. Ali mi je kul što se odluka da se ne sekiram ni oko Dana žena, ni oko koronavirusa, tako lijepo primila. Može li rđavije od toga?
Mislim da ne može 😉
Nema komentara:
Objavi komentar