Poremećaj iz spektra srednjovjekovlja

Nešto sam primjetila da me najinspiriraju komentari na fejsu. To su meni cijeli gejziri inspiracije.

Pa tako zadnje imamo malu Gretu Thunberg i njenu srdžbu za klimu. Avaj šta je pobrala u komentarima!

Prvo je pobrala što je ljuta. Šta dijete od 16 nejakih godina ima bit ljuto? Ima da pije vani, lovi dečke i ne padne razred. Valjda je normalno da joj glavni problem bude onaj mali iz c razreda koji neće da ju pipa, a ne neka klima.

Drugo, pobrala je što ne kuži da su klimatske promjene laž i obmana moćnih elita koje ovime žele uvest migrante u Europu i homoseksualce u kršćanske domove. Nitko ne zna zašto to žele, ali ŽELE! I još se ljuti šta ju nitko ne shvaća ozbiljno, ej!

Treće je pobrala jer ima neki sindrom i čudna je. Ima i čudne zle oči kojima svih želi pobit. Moguće je da baca uroke očima. Osim toga čudno priča, izvještačeno, ko neka glumica i nešto s njom bogami nije u redu.

I četvrto, pobrala je jer je jadna i izmanipulirana od strane Georgea Sorosa, svojih staraca, social justice warrior ekipe i tako dalje. Svi oni su je uzeli pod svoje i napravili od nje nekakvu leftardsku ikonu. Pazi šta ti kažem, nju čeka budućnost u politici. Ili Hollywoodu, ovisi.

Za razliku od onoga kada nalazim ovakve komentare samo na Balkanu, a to je često, sada je to diljem svijeta i svi prepisuju jedni od drugih. Imaš dojam da je netko napisao kratki članak za Bravo i sad ga ostali teen časopisi samo prevode na svoje jezike.

A ja ne kužim zašto je tako teško prihvatiti da je cura zbilja ljuta. Mogu razumjeti da netko njome manipulira radi svog probitka i da mala to ne kuži. Tko, kako i zašto - nemam pojma, ja nisam obavještajna služba tu. Ali da je moguće, moguće je. Samo se okreneš oko sebe i skužiš da je svijet zbilja takav.

I dalje meni iz toga ne slijedi da to dijete nije potpuno raspižđeno na odrasle koji Zemlju jednostavno ne znaju vodit. I mi odrasli smo na rubu živaca. Nemojte me lagat i priznajte da iz dana u dan većina zaziva opću kataklizmu i da napokon sve voda odnese. Zašto se onda imamo čudit što je dijete usred svoga puberteta bijesno na nas odrasle koji ili nemamo pojma šta radimo ili smo digli ruke od svega? Zašto mislimo da su djeca glupa, neuka, nezainteresirana i sebična deriščad i da točno takvi trebaju biti? Zašto nikome ne ide u glavu da smo one klince koji u mobitel bulje rezignirano, a u zrcalo histerično, mi napravili takvima?

Još ima toga što ne kužim, na primjer, kako ove komentatorske spisatelje i teoretičare zavjera nije sram govoriti da je dijete s Aspergerovim sindromom bolesno. Ne, nije bolesno. To nije bolest, to je nešto što ima i fancy naziv koji sam osobno školovala, a kaže: poremećaji iz spektra autizma. Kad imaš poremećaj iz spektra autizma, gdje spada i famozni Asperger, onda si drugačiji od onih koji nemaju nikakav poremećaj. Mozak ti bude drugačije ožičen, što ne znači da kolješ nožem ili bacaš uroke, nego da malo drugačije percipiraš svijet i malo drugačije u njega šalješ svoju reakciju. Čitala sam knjigu o genijalcu s Aspergerom koji je brojeve vidio kao boje i oblike umjesto kao znamenke, i tako napamet naučio ukupno 22 znamenke broja pi. Jel’ ti zastrašujuće to? Jel' misliš da je to zato što se tip cijepio? Ako ti je odgovor na bilo što od toga potvrdan, odi u knjižnicu i pročitaj nešto jer imaš sindrom srednjovjekovlja.

I zadnje što ne kužim je kako možeš ispalit da su klimatske promjene uzrokovane ljudskim djelovanjem i zagađenjem laž? Ja to mogu shvatit jedino ako imaš sindrom srednjovjekovlja i uputit te na liječenje u knjižnicu. Ne na Google jer tu ima i Pernar i Elvis Duspara i svašta nezgodno.

Čak i da su Greti dali sastavak i rekli: “Evo ti, izražajno pročitaj kad dođeš u UN,” i dalje stoji da je njena generacija ljuta na starce ko pas i da sve veći broj djece ne misli jesti hrpu dreka koju im ostavljamo. Kaže, doduše, danas moj frend Franko da je Greta ipak privilegirana jer joj njeni starci mogu priuštiti da mjesec dana prelazi baru jedrilicom. Ali moj frend Franko je svejedno team Greta i kuži da ne treba mjesec dana jedrit, nego da se može i - na primjer - sortirat otpad. Moja frendica Romina ide korak dalje i ne kupuje jednokratnu plastiku. Uz nju sam naučila krepat od srama kad kupim plastičnu vrećicu, a kad ponesem platnenu, sva joj ponosna javim: VIDI MEEEE, PAZIM NA OKOLIŠ!

Tako da, ruku na srce, posve je nebitno čija je Greta marioneta (vidi, rimuje se) i kakva je glumica šmumica. Bitno je samo da prevaziđeš svoj poremećaj iz spektra srednjovjekovlja, poslušaš šta ti je rekla i napraviš koliko možeš. Čisto da ti poslije ne bude bed.

Žene šute i skrivaju svoje lice

U mome gradu je neki dan postavljena izložba fotografija pretučenih žena. Usred grada, posred Korza, da svaki šetač može bacit oko kad digne pogled s poda. Šaka u oko - see what I did there.

Vječito pljujem i po gradu i po državi i po Hrvatima generalno, ne mislim da vrijedimo koliko je crnoga pod noktom i tako dalje. Ali zbog ovoga me baš obuzeo ponos. Ovo su Riječani napravili. Tako rijetko osjetim taj ponos, ali evo, pere me. Netko je tu odlučio da treba društvo zveknuti u glavu, i to su bili Riječani ❤️

E, al ne bi Riječani bili Riječani niti Rvati Rvati da ne okrenu priču naglavačke i istresu je iz gaća. I ne bi ja bila ja da se ne nasekiram i ne iskomentiram.

Čačkala sam mečku i išla vidjet kako su portali to razglasili. Za početak, to su razglasili samo lokalni portali, što je prva i osnovna sramota. Medijskim kućama stacioniranim u - na primjer - Zagrebu, se nije činilo da o ovome ima smisla trubiti. Moguće da je došao netko iz “Dobro jutro, Hrvatska,” ali gle, ja ti nemam TV program, niti sam u penziji pa da ga mogu gledat ujutro. I tako ti većina stanovništva, draga televizijo. S jedne lude strane me to uopće ne čudi - u zemlji gdje su masnice kulturna baština uz bok licitarskom srcu, ne treba jednoj nebitnoj Rijeci i njenim progresivnim pizdarijama davati pozornost.

Druga, ali jednako bitna sramota su komentari na fejsari. Ne komentari muškaraca koji se žale da se nad njima isto vrši nasilje ili oni kojima je sve skupa smiješno - to je skroz bilo za očekivat jer ko o čemu, seljober o nasilju nad ženama. Komentari žena su oni koji su za pokrit se dekom preko glave i iskopčat se s interneta zauvijek. Pa se tako jedan reprezentativni primjerak nadovezao na to koliko nasilja muškarci trpe od žena ovako:

zene maltretiraju u glavu.... zena sam al priznajem da pilamo do besvijesti...sad ce feministice paljbu :/

pa 90 % zena pila..i ja isto :) lagala bi da kazem da ne pilam 😂.doduse oko pizdarija ali i to je pilanje...

Dušo, jesi li ti svjesna da si upravo opravdala nasilje nad ženama i da ti je još bilo i smiješno? Neće feministice paljbu na tebe, ne brini ništa. I ne samo to, nego će Centar za nenasilje i ljudska prava, koji je ovo i organizirao, tebi, dušo, pružiti pomoć i zaštitu ako ti bude trebala. Znaš zašto? Zato što to feministice rade: štite druge žene bez obzira na to što one možda misle da zaštitu ne zaslužuju. One te neće otpisat ako si ispilala svoga muškarca do te mjere da te opizdio ispod oka.

Ja ti prema tome nisam feministica. Ja mislim da ti, dušo, ne zaslužuješ da ti žena pomogne. Zamisli samo da ti pomogne pa krene pilat! Sudeć po tvome komentaru, to mi se čini gori pakao nego ležat pretučena u ćumezu.

Baš zbog ovakvih žena kao što si ti, dušo, ova je izložba trebala obići Hrvatsku. Baš zato što si u meni izazvala ružne emocije i misao da ti zaslužuješ biti na jednoj od tih fotografija, ja ću tu izložbu morat obić još jednom da me prodrma.

Povećan opseg posla

Ako se ne osvrnem na recentnu situaciju u Autoklubu Siget, mogu komotno pogasit internete i pokupit se odavle. Ne želim gasit internete pa ću reć dve-tri.

Prva je da si u toj firmi za plaću od 8500 kuna morao ić na misu. Ne budimo licemjeri i recimo kako je: to je iznadprosječna rvacka plaća i svi bi mi za te pare isto išli na misu. (Molim pomorce da se ne iščuđavaju - ono što je vama sića, nekome znači da može platit ratu kredita bez da ode u minus ili napokon postat kolekcionar raritetnih parfema.) 

Druga je da direktor ove firme u školi nije učio gdje je granica ulaženja u privatni prostor. Ja ću ga opravdat utoliko što u njegovo vrijeme nisu imali “školu za život”, nego samo običnu školu. Pritom ne mislim da se zbunio samo na relaciji misa-plaća iz točke jedan, nego i na to da ne smiješ ulazit nepozvan u tuđe genitalije. Ja shvaćam da gazda očekuje prekovremene, ali to nije ono što se misli pod “povećan opseg posla.” To nije ta vrsta posla, ako me razumiješ 😅

I treća, najbitnija, je da bi svi mi, da smo ikad bili djelatnici te firme, potpisali sve to i još ponudili bubreg ako slučajno treba kome u nadzornom odboru. Treća stavka me zapravo muči puno više od prve dvije. Jer, pazi, krkana će uvijek biti, nasilnika isto. Tu i tamo će ti se zalomit da ti je baš gazda i jedno i drugo; ponekad će gazda bit normalan, a susjed lud; a ponekad će te nasilni krkan iznenadit kod kuće. Svega ima, život piše najljepše priče. Mene muči kako mi reagiramo na to.

Mi kolektivno reagiramo tako da sagnemo glavu i namjestimo se malo udobnije za sljedeći udarac. To nije nešto što rade samo žene navikle na batinanje - to uredno rade i oni koji batinaju žene. Saginju se ne samo pred žgoljavim gazdom, nego i pred gazdaricom. I znaš šta? Novac stvarno kupuje blago saginjanje glave. To nema veze sa spolom ni rodom, to je čisto stavljanje etikete s cijenom na samoga sebe. 

Al znaš šta još? Čim smo kao mali progovorili stavili su nam etiketu s cijenom iz kineskog dućana i rekli da je dobar život onaj u kojem puno dreka pojedeš.

Tako su nas učili. Utuvili su nam u glavu da di gazda okom, ti skokom. Šuti i radi. Ne ističi se. Ne talasaj. Uzmi šta ti se da. Bez pogovora napravi šta ti se kaže. Nemoj reć šta stvarno misliš. Nemoj se zamjerit.

I onda kad je ispalo da je gazda za dio kolektiva zamislio malo drugačije prekovremene, nikome nije palo na pamet da ni sloboda vjeroispovijesti ni silovanje nemaju protuvrijednost u kunama.