Sretan Uskrs odsrca svima koji slave, nadam se da vam šunka nije preteško sjela kad ste čuli da je pretučena djevojčica od 2 i pol godine umrla. Da ne odugovlačim priču, imam poruku za njezinu mamu, koja je priznala da ju je prebila, premda nije mislila da će ju baš do smrti, jel'.
Curo (ne ženo ni majko jer nisi nijedno od toga), imaš 24 godine, troje djece i nula si. Ne kažem da trebaš znati kako je to boriti se s neplodnošću. Ne kažem ni da tako mlade cure ne bi smjele biti mame. Mene je mama isto rodila s 22 godine pa me nije nasmrt premlatila, iako joj neko vrijeme nisam dala spavati dulje od sat-dva dnevno. Kažem da ti osobno nisi bila spremna imati niti jedno jedino dijete, a kamoli troje. To što fizički možeš i imaš s kime, očito ne znači da si trebala. Možda je problem u elementarnom nepoznavanju biologije jer sam dojma da ti se svo troje zalomilo. Kao da nisi čula za kontracepciju ili ti se jednostavno seks s kontracepcijom ne sviđa, a previše si se voljela seksati s tipom od kojeg si pobjegla jer je bio nasilan. Meni je ova rečenica koju sam sad napisala kao oni labirinti u križaljkama gdje tražim put od točke A od točke B. Imam neki blag osjećaj da si ti u križaljkama te labirinte jednostavno zašarala skroz jer ti se nije dalo palit vijuge.
Možda nisi to znala prije 2-3 godine, ali bebe plaču i gnjave, ne mogu biti dvije sekunde na miru, općenito je imati djecu dosta psihofizički naporno, i ja te razumijem. S 21 godinom i ja sam samo htjela bančiti po vani. Pomisao da tada imam bebu mi je bila najgori horor, ali znala sam osnove biologije i nisam htjela seksati se bez kondoma. Znaš ono, svašta se može desit, ali uzmeš najbolje raspoloživo sredstvo za zaštitu pa šta bude.
Možda ja griješim i ti si bila skroz spremna na bebu s 21 godinom, ali kažu da si je ostavila 3 mjeseca nakon rođenja i poslije napravila još dvije s istim tipom koji te zlostavljao i koji je tu prvu bebu dao na udomljavanje nakon što si ti pobjegla. E sad, možda je to u tvojoj glavi imalo svoj razlog i smisao. Znaš ono, sto ljudi, dvjesto sisa, tristo priča, sve ima svoje zašto. Sve ja mogu shvatit pa me zato zanima: zašto si bebi zgnječila glavu?
Ne kažem, i mi smo odrasli na odgojnim triskama. Ali ja se triski koje sam dobila sjećam jer sam bila dovoljno velika da ih poberem, i bome, mogu ti reć da se ne sjećam da mi je ijedna smrskala glavu. Jel' te smetalo što ti dijete ne da spavati? Mislim, ja znam da je neispavanost teška za podnijeti, ali moji prijatelji i rođaci su roditelji i mislim da nisu mlatili svoje bebe zbog čestih buđenja. Neka me svakako netko ispravi ako griješim. Možda ti je mala općenito bila malo zahtjevna i naporna, može bit. Često gladna, stalno te doziva... Tlaka to bude, možda si joj zato smrskala glavu? Ne znam, pitam te jer ful ne nalazim valjani razlog za to, ali kako si ti to napravila, možda ga ti imaš.
Meni često kažu: "Nisi majka pa ne znaš." To je istina. Meni su se možda moje rane dvadesete, kad nisam imala ni pameti ni normalnog dečka, sada obile o glavu i život me ošamario tako da se već godinu i pol moj čovjek i ja liječimo od neplodnosti. Ja stvarno ne znam kako ti je ni koliko je teško biti mama. Tek sam na početku puta i prošli mjesec sam odradila tek drugu hormonsku terapiju injekcijama. Njih si daješ sama, ali u meko meso pa ne boli strašno. Onda uzgojiš masu jajnih stanica i ideš na operacijski stol da ti ih izvade van. S obzirom da ti buše rodnicu i sondom kroz jajovode idu do jajnika pa ih bodu i izvlače jednu po jednu van, taj zahvat se radi pod općom anestezijom - osim kad nema anesteziologa pa te pitaju hoćeš li naživo ili bi odustala. Kad ih izvade van, oplođuju se u petrijevim zdjelicama i umjesto da se seksaš bez brige i pameti, na iglama čekaš i nadaš se da će se u "epruveti" razviti barem jedna potencijalna beba. Moguće da je sve to laganica u usporedbi s onim što me čeka poslije. Ne znam, nadam se da ću ti moći napraviti tu usporedbu i reći svoje mišljenje.
Dok si ti namrtvo mlatila svoju kćer (pretpostavljam zato što ti je digla tlak), moja djeca su se razvila do stadija blastociste (ako nisi sigurna što je to, ponovi biologiju 8. razreda osnovne škole) i njih četvero je stavljeno u led. Sad u bolničkom zamrzivaču čekaju pravi trenutak da se jednoga ili jednu od njih ubaci u moju maternicu, u nadi da će se razviti u živu, zdravu, funkcionalnu, sretnu bebu, pa u dijete, tinejdžera ili tinejdžerku, odraslu osobu, i na kraju u babu ili dedu koji će više-manje zadovoljni svojim životom umrijeti od - starosti.
Zašto je tebi bilo tako nepodnošljivo teško odgajati svoju kćer? Mislim, kužim, meni je bilo nepodnošljivo teško vaditi jajne stanice naživo i izdržala sam čistom snagom volje. Ako mi kažeš da tek slijedi ono najteže, možda ću ti i povjerovati. Samo ne kužim nakon koje točke dijete zasluži da mu smrskaš glavu.
Sva moja djeca su još uvijek samo nakupine stanica, ali već sada beskrajno volim sve naše zamrznute zametke. Iz petnih žila se nadam da će barem jedna od tih blastocista htjeti mog čovjeka i mene za svoje roditelje i jedva čekam dan kad će me gnjaviti do iznemoglosti, dok ne budem mogla izustiti tri suvisle od umora. I stvarno sam prilično sigurna da nikad neću dobiti poriv da vlastitom djetetu razbijem glavu. A ti me, curo, ispravi ako griješim.
