Postgodišnji stresni poremećaj

Prošlo deset dana od kraja godišnjeg, ja još nisam k sebi došla.

Stan nisam počistila. Ručak sam skuhala ukupno JEDAN. Doživjela šokova i stresova, doživjela štrajk u 3. maju. Svađala se i mirila. Doživjela ministra Kujundžića za razliku od nekih drugih ljudi. Doživjela pokušaj genocida nad malim poduzetnicima. Sve to u 10 dana sjetnog sjećanja na sjajan godišnji, tako da sam najozbiljnije htjela odselit na Sejšele i živjet od friško ubranih kokosa. Umjesto toga odlučila bit razumna i odrasla osoba pa pisat blog. I dalje mislim da je bolja ideja odselit na Sejšele i ne imat internet.


Kako još nisam otišla, dala bih par komentara:

1) Ljudima treba dati plaće kada obavljaju određeni posao.

2) Tim ljudima treba dati plaće od kojih se može platiti stan i režije, kupiti hrana i odjeća, uštedjeti nešto i otići na izlet barem svaki drugi vikend.

3) Ljudima koji imaju sreće da rade i dobivaju plaće treba dati ugovore s kojima mogu planirati život, a ne samo izlaske vikendom.

4) Ljudima treba omogućiti hitan dolazak hitne s liječnikom i defibrilatorom jer inače je taj naziv omašio ceo fudbal.

5) Ljudima treba omogućiti da pokušaju pokrenut privatni biznis. Ako je moj pokojni nono mogao imati mali privatni obrt u vrijeme socijalizma i ostat živ (tada), ne shvaćam kako je to postalo problem u kapitalizmu koji živi od privatnog biznisa. Boli me glava, ej.

6) Treba živjeti cijele godine, a ne samo po ljeti. Znam, i ja bih da je cijele godine ljeto, da sunce piči, more je tirkizno, ljudi pitaju "Where is eat pizza?", ali sam svjesna da moram odselit na Sejšele. U Hrvatskoj ljeto prekratko traje da bi se biznis zasnivao samo na kvadraturi koju posjedujemo blizu mora.

7) Ne treba se svađati. Generalno ne treba, mada ponekad nije loše malo glasnije izraziti svoje stavove, da ne bi bilo da netko nije čuo. Trebalo bi to umjerenog intenziteta, ali ne umem. Učim, al još uvijek ne umem.

8) Treba imati dobro izbalansiran život - pokrit ravnomjerno kuću, poso, prijatelje i zabavu. Ni to ne umem.

Osam stavki, deset dana. Moglo je i gore, moglo je svih deset dana biti popunjeno. Ova dva prazna dana sam komotno mogla iskoristit za oprat pod i skuhat maneštru, ali sam umjesto toga otišla na more prisjetit se godišnjeg. Nemojte se sramit bit rđavi i liječit dušu. Hitna neće doć po nju ako joj pozli.