Evo jedne riječi koja lako silazi sa svačijih usana, a nitko ne zna šta točno znači.
Ja sam si zato odlučila imat svoje domoljublje koje mi se čini legitimno, a sastoji se od toga da kupujem što više toga hrvatskog.
U Lidlu uzmem krumpir međimurski i nadam se da je iz Međimurja. Kupim i "Okusi mog zavičaja" u nadi da je taj zavičaj tu negdje. Obavezno kupim i češnjak - zemlja porijekla: Hrvatska. Ako sam fulala, nije meni na dušu 😁
Imam dva para startasica jer za 180-230 kn po paru, lijepo izgledaju, vesele su, udobne i perem ih u veš mašini (pitaj me kako jer je procedura). Nemam nijedan par starki jer su duplo skuplje, ne baš udobne i ne mogu ih oprat u mašini. Raspadaju se i bez dodira s vodom, voda je za njih CMPT.
Za manje od 300 kn imam Gita šik sandale kvaliteta level Birkenstock.
Za 460 kn imam sjajnu Simone Design torbu koja je bukvalno nepoderiva.
Hrvatske kozmetike imam ko Rab ljekovitog blata. Imaš i ti bar jednu Biobazu, ali potraži i male ljude i daj im pare za bućkuriš u limenoj kutiji - mirisat će na PRAVE biljke.
Nakita imam nedovoljno jer sam u fazi rasprodaje krame i njene polagane zamjene nakitom hrvatskih proizvođača. A na pisanje ovoga potakli su me jedni hrvatski proizvođači nakita lijepom gestom i brigom za osobu koja im daje pare.
Moja definicija domoljublja je podrška svome čovjeku. Ja sam podrška tim nakitničarima (u daljnjem tekstu Bling Zoo) jer kupujem njihove proizvode. Oni su podrška meni jer mi iskazuju zahvalnost na podršci. Domoljubni su jer rade dobre stvari i grade biznis na ljudima koje istodobno poštuju. Ja sam domoljubna jer im kupnjom pomažem da grade biznis i nastave raditi dobre stvari. I tako se zapravo gradi Hrvatska.
E sad, ili gradim zajedno sa svima gorenavedenima ili živim u brutalnoj iluziji. Svjedočila sam i nekim hrvatskim nakitničarima koji naplaćuju bogaoca, a šalju rđave proizvode. Desi se, kao što se desila Uljanik grupa - jedni gube naše stotine, drugi naše milijune, ali potejto potato.
Ali neću da me dva bezobrazna nakitničara (ili dva ruzinava brodogradilišta) odvrate od ideje da Hrvati znaju, mogu i žele poslovati. Imam moju EzriZlo koja me svako malo uvjeri u to, pa joj dam pare, a ona meni pošalje komad nakita. Ona ne sjedi nakon posla pred televizorom i ne kuka nad svojom sudbom kletom. Umjesto toga ona ode u svoju radionu, skicira, kreira, smišlja i neumorno brusi svaki dan neki drugi metal.
E pa onog dana kad se radišnim i kreativnim Hrvatima, koji svoje dobre ideje pretvaraju u dobre proizvode i poštuju svoje mušterije, otvore vrata i novci sliju u ono što rade - tog dana ćemo imati Hrvatsku, a ne Rvacku.
Ja sam si zato odlučila imat svoje domoljublje koje mi se čini legitimno, a sastoji se od toga da kupujem što više toga hrvatskog.
U Lidlu uzmem krumpir međimurski i nadam se da je iz Međimurja. Kupim i "Okusi mog zavičaja" u nadi da je taj zavičaj tu negdje. Obavezno kupim i češnjak - zemlja porijekla: Hrvatska. Ako sam fulala, nije meni na dušu 😁
Imam dva para startasica jer za 180-230 kn po paru, lijepo izgledaju, vesele su, udobne i perem ih u veš mašini (pitaj me kako jer je procedura). Nemam nijedan par starki jer su duplo skuplje, ne baš udobne i ne mogu ih oprat u mašini. Raspadaju se i bez dodira s vodom, voda je za njih CMPT.
Za manje od 300 kn imam Gita šik sandale kvaliteta level Birkenstock.
Za 460 kn imam sjajnu Simone Design torbu koja je bukvalno nepoderiva.
Hrvatske kozmetike imam ko Rab ljekovitog blata. Imaš i ti bar jednu Biobazu, ali potraži i male ljude i daj im pare za bućkuriš u limenoj kutiji - mirisat će na PRAVE biljke.
Nakita imam nedovoljno jer sam u fazi rasprodaje krame i njene polagane zamjene nakitom hrvatskih proizvođača. A na pisanje ovoga potakli su me jedni hrvatski proizvođači nakita lijepom gestom i brigom za osobu koja im daje pare.
Moja definicija domoljublja je podrška svome čovjeku. Ja sam podrška tim nakitničarima (u daljnjem tekstu Bling Zoo) jer kupujem njihove proizvode. Oni su podrška meni jer mi iskazuju zahvalnost na podršci. Domoljubni su jer rade dobre stvari i grade biznis na ljudima koje istodobno poštuju. Ja sam domoljubna jer im kupnjom pomažem da grade biznis i nastave raditi dobre stvari. I tako se zapravo gradi Hrvatska.
E sad, ili gradim zajedno sa svima gorenavedenima ili živim u brutalnoj iluziji. Svjedočila sam i nekim hrvatskim nakitničarima koji naplaćuju bogaoca, a šalju rđave proizvode. Desi se, kao što se desila Uljanik grupa - jedni gube naše stotine, drugi naše milijune, ali potejto potato.
Ali neću da me dva bezobrazna nakitničara (ili dva ruzinava brodogradilišta) odvrate od ideje da Hrvati znaju, mogu i žele poslovati. Imam moju EzriZlo koja me svako malo uvjeri u to, pa joj dam pare, a ona meni pošalje komad nakita. Ona ne sjedi nakon posla pred televizorom i ne kuka nad svojom sudbom kletom. Umjesto toga ona ode u svoju radionu, skicira, kreira, smišlja i neumorno brusi svaki dan neki drugi metal.
E pa onog dana kad se radišnim i kreativnim Hrvatima, koji svoje dobre ideje pretvaraju u dobre proizvode i poštuju svoje mušterije, otvore vrata i novci sliju u ono što rade - tog dana ćemo imati Hrvatsku, a ne Rvacku.
Nema komentara:
Objavi komentar