Tko o čemu, ja o medicinski potpomognutoj oplodnji!
Šta ću, puno mi znači. Toliko mi je važna da sam zanemarila sve drugo. A najvolim se uplesti u rasprave na fejsari gdje ljudi najvole napisati hrpu dezinformacija, pa se pošteno iznervirat i izbacit tekst. Zadnje me za jezik povukao Zoran Šprajc, iako nije to čovjek osobno pisao ni snimao, ali je šerao. Mora čovjek, to je uradak televizije za koju radi.
Prilog i članak su bili na temu toga da se u samo jednom desetljeću dob prvorotkinja pomakla za punih 10 godina. Razloga za to je miljon i svi do jednog su validni i razumljivi.
Čak i da po strani ostavimo ugovore o radu na neodređeno vrijeme, što možemo, ne možemo po strani ostaviti šefove koji se i dalje interesiraju za privatne živote svojih zaposlenica. Ne i zaposlenika, doduše. Ne, nemoj je na razgovoru za posao pitati misli li imati djece. Pođi od pretpostavke da misli, premda možda ne misli. Možda ima ugrađenu spiralu i ne misli je vaditi van. Stvar je u tome da te se njena rodnica ne tiče, a ako te brine potencijalni porodiljni, ne brini - ne plaćaš je ti dok je na porodiljnom. A ako je baš moraš pitati da "znaš na čemu si", onda molim te pitaj i njega ima li curu ili ženu i kakav mu je spermiogram. Ako je to toliko važna tema, please, dobro se informiraj. I on ima pravo na komad rodiljnog dopusta, kao i na bolovanje za dijete. Možda ponekad on ostane kući paziti na dijete s temperaturom jer će ona baš taj tjedan imati važan i neodgodiv sastanak. Nije zato papak, nego roditelj. On ne može isproducirati mlijeko, ali može mijenjati pelene i maziti prehlađeno dijete. Tata je isto važan dio obitelji i ja mislim da ti kao poslodavac na to trebaš biti spreman.
Kad prijeđemo taj most, ostat će ih još brdo. Stasala je generacija za koju se voli reći da izvoljeva, ali mislim da to nije točno. Ovo je generacija koja ne želi žaliti ni za čim. I to je, stari moj, zrelo. Jednom kad postanemo roditelji, znamo da nas čekaju neprospavane noći koje nisu pijane. Mi bismo htjeli da nam bude ok što nisu takve od alkohola nego od mlijeka i kakice.
Tu su još i karijere za one koji ih imaju. Ne, nećemo sve postati šefice pa onda zasnivati obitelji, ali bi bilo dobro da postanemo prepoznatljive u onome što radimo prije nego nestanemo s posla na godinu dana. Reci da smo zahtjevne, ali rado bismo imale neki pedigre na više životnih polja.
Nastavno na to, bitan nam je stančić. Nismo fanovi starih balkanskih navada da u istom kućanstvu živi više generacija. Da, moralo se. Mora se i danas, osim što se ne mora jer mi biramo prvo se maknuti od staraca da bismo i sami postali starci. No pressure and no rush.
I još nešto meni dosta bitno: nauživati se partnera dok nam ruke još ne mirišu na kakicu i Becutan. Ne, ne bi ljubavni život smio prestat postojat s dolaskom djeteta. Ali da, morao bi se izmijenit. Ako hoću romantičnu večer, moram je isplanirati. Ona se sljedećih 18 godina više neće desiti sama od sebe jer nam je večeras tako došlo. I to je ok, prilagodba na koju isto treba biti spreman i nauživati se u "došlo mi je" prije nego se s time pozdravimo.
Sad kad smo izložili glavne razloge ovog kašnjenja, vratimo se na Šprajcov shared article koji kaže sljedeće:
„Bilježimo i vrlo brzi rast učestalosti neplodnosti. Zašto? Zbog toga što se žene odlučuju na trudnoću kasnije."
Ma nemoj? Reci mi više o tome kako plodnost žene opada nakon 35-te, a muška je stabilna zauvijek?
Ne, nije. Oboje s godinama imamo smanjenu plodnost. Da, ženska brže propada od muške, takva nam je biološka postavka. Ali propadaju obje, a i super mi je kako galopirajuća muška neplodnost nije ni spomenuta. Naravno da nije - kao i prije 100 i 1000 godina, žena je kriva. Tražila je od života previše i prošo joj je voz. Muškarac uvijek može naći mlađu i reproducirati se, ne?
Zapravo ne. Da je tome tako, ja sa svojih 35 godina ne bih bila u top dvije najstarije žene u čekaonici humane reprodukcije. A bila sam. Puno previše djevojaka je tamo sjedilo i čekalo sa mnom, previše njih je imalo drastično manju zalihu jajnih stanica od mene ili partnere s lošim spermiogramom. Godine su otegotni faktor jer biologija ima svoje zakonitosti. Ali bezobrazno ih je navoditi kao jedini pravo relevantan faktor. Činjenica da je moj komentar o neplodnosti na fejsari lajkalo 200 ljudi u 3 sata ne govori da je on posebno dobar, nego da se u njemu prepoznalo 200 ljudi u samo 3 sata, što je jako, jako puno.
Pa kaže dalje:
"17 posto žena u Hrvatskoj bori se s neplodnošću, koja s godinama raste i iznad 44. godine života doseže čak 80 posto, a procjena je da će u idućem desetljeću 30 posto žena biti neplodno."
Kako molim? Da li ja to čujem "Sluškinjinu priču" ovdje? Jer ovo je dobra uvertira, okarakterizirati žene kao jalove i uopće ne spomenuti da se liječenje neplodnosti provodi kao liječenje para. It takes two to tango.
A jednom kad prođeš kroz ovaj reproduktivni tango, shvatiš da su roditelja stvarno dva. Ponekad imamo tužne priče u kojima jedan od roditelja nedostaje, ali u početku - bila su dva. I zato kad pričamo o roditeljstvu, prilično je bezobrazno izostaviti jednog od roditelja. A baš to non stop radite.
