Muke po rđavluku

Znači, stvar je rapidno eskalirala.

Ovaj blogić odjednom više nije ispušni ventilić - trebalo bi da ga svaki dan trkeljam ako mislim održat mentalno zdravlje i higijenu.

Prvo, što me muči od jučer, je zašto je momak od 20 godina savjetnik ičije uprave? Ja sam s 20 znala savjetovati frendicu što da kaže dečku koji joj se sviđa i nisam time bila savjetnica uprave potencijalnih veza.

Drugo, što me isto muči od jučer, je da li će taj momak i ona gospođa s Istarskog ipsilona (aka ubice-na-cesti) snositi prave posljedice za svoja ubojstva ili na foru "de izdrži i nešto sitno odradi za fol opće dobro, pa idemo dalje kad se zaboravi"?

Da se razumijemo, i ja u svom šestogodišnjem vozačkom stažu brojim već tri prometne. Ali ja sam spec koji se jednom očešao o tuđa kola, jednom zgnječio vlastita (ali ne i tuđa), i jednom pri brzini od 20 km/h napravio totalni kaos i pošteno nagnječenje dvije haube. Sve to potpuno trijezna, samo smotana ko sajla.

Ali ljude nisam dirala, samo predmete. Svejedno iz čistog straha vozim vrlo sporo, trostruko opreznije, panično dobro vozim kad mi u auto sjedaju trudne žene, i svaki put se prenerazim kad vidim pješaka jer ne dao bog zla. Je li tako puno za tražiti da se misli na druge ljude? Lima će uvijek biti. U najgorem slučaju, ako Uljanik i 3. maj budu inzistirali na neisplati plaća, iznijet ćemo im lima u adekvatnom iznosu. Taman za pokrit štetu na svim potrganim autima s Istarskog ipsilona i Kvarnera. Ali tko će pokrit štetu na potrganim ljudima?

I treće, ovi radnici na ulicama Pule i ovi Riječani što namjeravaju u Zagreb. To me pak muči dulje od jučer. Skoro pa bi bilo dobro da se pusti neka sve gori. Što se prije unište svi gradovi osim Zagreba, to prije će pretakanje iz šupljeg u prazno postati neodrživo.

Pitalo me par ljudi što mi znači Rđava domaćica - je li to lijena žena, je li to domaćica koja ne zna ništa po kući napraviti, šta ti je toooo?? Za bolju ilustraciju, Puležani i Riječani su trenutno Rđave domaćice. Rđava domaćica ne trpi izrabljivanje i zauzima se za sebe. To ne znači da je ljenčuga i bitanga. To znači da radi za sebe i za dobrobit svoje okoline sve dok okolina ne počne uzimat zdravo za gotovo da ona MORA napraviti SVE bez tih rđavih pitanja šta ona od toga ima.

Ja, prema tome, zbilja ne znam tko ne bi želio biti Rđava domaćica.

Postgodišnji stresni poremećaj

Prošlo deset dana od kraja godišnjeg, ja još nisam k sebi došla.

Stan nisam počistila. Ručak sam skuhala ukupno JEDAN. Doživjela šokova i stresova, doživjela štrajk u 3. maju. Svađala se i mirila. Doživjela ministra Kujundžića za razliku od nekih drugih ljudi. Doživjela pokušaj genocida nad malim poduzetnicima. Sve to u 10 dana sjetnog sjećanja na sjajan godišnji, tako da sam najozbiljnije htjela odselit na Sejšele i živjet od friško ubranih kokosa. Umjesto toga odlučila bit razumna i odrasla osoba pa pisat blog. I dalje mislim da je bolja ideja odselit na Sejšele i ne imat internet.


Kako još nisam otišla, dala bih par komentara:

1) Ljudima treba dati plaće kada obavljaju određeni posao.

2) Tim ljudima treba dati plaće od kojih se može platiti stan i režije, kupiti hrana i odjeća, uštedjeti nešto i otići na izlet barem svaki drugi vikend.

3) Ljudima koji imaju sreće da rade i dobivaju plaće treba dati ugovore s kojima mogu planirati život, a ne samo izlaske vikendom.

4) Ljudima treba omogućiti hitan dolazak hitne s liječnikom i defibrilatorom jer inače je taj naziv omašio ceo fudbal.

5) Ljudima treba omogućiti da pokušaju pokrenut privatni biznis. Ako je moj pokojni nono mogao imati mali privatni obrt u vrijeme socijalizma i ostat živ (tada), ne shvaćam kako je to postalo problem u kapitalizmu koji živi od privatnog biznisa. Boli me glava, ej.

6) Treba živjeti cijele godine, a ne samo po ljeti. Znam, i ja bih da je cijele godine ljeto, da sunce piči, more je tirkizno, ljudi pitaju "Where is eat pizza?", ali sam svjesna da moram odselit na Sejšele. U Hrvatskoj ljeto prekratko traje da bi se biznis zasnivao samo na kvadraturi koju posjedujemo blizu mora.

7) Ne treba se svađati. Generalno ne treba, mada ponekad nije loše malo glasnije izraziti svoje stavove, da ne bi bilo da netko nije čuo. Trebalo bi to umjerenog intenziteta, ali ne umem. Učim, al još uvijek ne umem.

8) Treba imati dobro izbalansiran život - pokrit ravnomjerno kuću, poso, prijatelje i zabavu. Ni to ne umem.

Osam stavki, deset dana. Moglo je i gore, moglo je svih deset dana biti popunjeno. Ova dva prazna dana sam komotno mogla iskoristit za oprat pod i skuhat maneštru, ali sam umjesto toga otišla na more prisjetit se godišnjeg. Nemojte se sramit bit rđavi i liječit dušu. Hitna neće doć po nju ako joj pozli.